Molitvena zajednica štovatelja sv. Antuna Padovanskog

Odgovorna osoba: vlč. Krunoslav Karas

Moćnik s dijelom kosti sveca pronađen je tijekom restauracije oltara u kojem je godinama stajao zaključan. U podnožju moćnika postoji i, od crkvenih vlasti ovjereno, posvjedočenje kako se radi o kosti sv. Antuna ("In Osibus st. Antonio"). Evo što u svom istraživačkom radu o ovome događaju piše vlč. Tomislav Benaković: „Župljanka Anka Engel darovat će župi pacifikal s moćima svetog Antuna Padovanskog u prosincu 1907. godine. Pacifikalu je priložena i svjedodžba o originalnosti te ga je župnik poslao u Đakovo na blagoslov.“
Kada je sazrela ideja o izgradnji novog Pastoralno - kulturnog središta i prostora za misna slavlja na otvorenom, župnik Varoščić odlučio je stvoriti jednu jaku molitvenu bazu, koja bi molila na ovu nakanu. Sjetio se tada moćnika koji još nije dan puku na štovanje te je odlučio da upravo sv. Antun Padovanski postane naš zagovornik kod Gospodina. Bilo je to 14. ožujka 2006. i bio je trinaesti utorak prije spomendana sv. Antuna Padovanskog. Nakon što je župnik na misama u nedjelju (12. ožujka) objavio ideju i pozvao vjernike na molitvu riječima: "Prije no što i jedan bager stupi u naše župno dvorište i prije no što i jednu lopatu zakopamo u zemlju i započne izgradnja, želim zajedno s vama stvoriti jaku molitvenu zajednicu koja će moliti za sretan početak, tijek i dovršenje ovih naših velikih poduhvata - i to svetog Antuna..." Neočekivano, župna je crkva bila puna vjernika tog utorka u 21 sat, a veliki odaziv se nastavio i ostalih utoraka te godine, kao i narednih godina sve do današnjih dana. Sigurni smo kako je upravo zagovor sv. Antuna bio presudan te smo u godinu dana započeli i završili tako velike i materijalno zahtjevne radove, iako je našu domovinu već bila zahvatila teška ekonomska kriza. Osim donatora u vidu lokalne zajednice, nadbiskupije i velikih tvrtki, veliki dio troškova podnijeli su župljani, svatko prema svojim mogućnostima, ali od srca i radosno.
Običaj je bio, po završetku pobožnosti, organizirati hodočašće u Padovu sv. Antunu i sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću, što je u godinama koje su uslijedile bivalo neredovito i sve rjeđe. Nakane za koje se molilo, bivale su svake godine različite, ali uvijek su molitelji, osim osobne nakane, imali u molitvi potrebe naše domovine.