Popularna božićna pjesma 'Little Drummer Boy' (Mali bubnjar) napisana je 1941. godine. Izvorni naziv bio joj je 'Božićna pjesma bubnja', a utemeljena je na tradicionalnoj češkoj božićnoj pjesmi. Pjesma govori o tome kako su mudraci pozvali dječaka da prisustvuje rođenju Isusa Krista. No, za razliku od mudraca koji su sa sobom donijeli skupe darove (zlato, miris i tamjan), mali bubnjar nije imao ništa. Njegove ruke bile su prazne i sve što je on imao bili su njegovi bubnjevi.
Upravo ova 'Priča o malom bubnjaru' bila je dio Živih jaslica koje su na sam Badnjak s početkom u 17.00 sati uprizorili djeca i mladi Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja. 'ŽIVE JASLICE' - Priča o malom bubnjaru izvedene su u sklopu Adventa u Županji na središnjem Gradskom trgu.
Za tu prigodu, cjelokupna priča je produhovljena kako bi se stalo na kraj učestaloj komercijalizaciji i amerikanizaciji samog Božića. Skromnost, poniznost, jednostavnost, zajedništvo, ljubav i mir sa rođenim Spasiteljem Isusom Kristom u središtu svega su ono što Božić uistinu jest.
Stoga su sestre Glorija i Gracija Lešić cijelu priču osmislile na način koji dolikuje nama kao kršćanima katolicima te pripremile svoju obradu pjesme koju je te večeri otpjevao i na klaviru odsvirao Juraj Šokičić uz pratnju Jelene Gnjidić, Klare Lešić i Josipe Stjepanović ('band MIR'/seniori). Kako pjesma govori o Malom bubnjaru, tako su i te večeri odjekivali bubnjevi kojima su majstorski zabubnjali, vlč. Noudeviwa L. Sagbohan (župni vikar Župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja) i Zvonimir Filipović (član band-a MIR) te naš 'mali bubnjar' Dorian Petričević.
No, najzaslužniji za scenski prikaz cijele priče i uprizorenje Živih jaslica bila su djeca naše Župe i župna dramska skupina 'Ivan Pavao II' koju vodi Ivana Perišić Juzbašić. I, kao ono najljepše, za kraj ostaje posebna zahvala našem župniku, vlč. Robertu Jugoviću koji je dao svoj blagoslov i bio najveća potpora od samog početka.
I tako je Sveta obitelj po prvi put stigla u samo središte Grada, na središnji Gradski trg, u srce Županje, a što je još važnije, ušla je i u srca nas ljudi - na zadovoljstvo okupljenih i ponos cijele Župe. A onaj glavni, završni čin koji je uslijedio nakon svega bila je sveta misa polnoćka na kojoj smo, ponovno zajedno, dočekali rođenje našeg Gospodina Isusa Krista.