Pred nama su dvije velike svetkovine koje nas potiču da počistimo i uredimo, ne samo naše životne prostore, već i prosto naše nutrine u kojoj je nastanjen Bog. Evo nam PET koraka kako bismo za Veliku Gospu, a onda i za svetkovinu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, dobro se pripremili za ispovijed i bili baštinici blagoslova. Korake učinimo smireno i ne usputno, da u sakramentu svete ispovijedi zadobiješ mir duše.
1. Ispit savjesti - je prvi korak obraćenja, a događa se po iskrenom promišljanju o svakom, pa i najmanjem grijehu. Ispit učini prije dolaska u crkvu, a služi nam za cjelovito nabrajanje svih grijehe. Laganje ili namjerno prešućivanje grijeha čini ispovijed nevaljanom. Pripremajući se grijehe možeš slobodno zapisati, i nakon što sve pročitaš pred svećenikom, papir uništi ili obriši ako si zapisao na mobitelu. To je redoviti oblik komunikacije kada pokajnik ne može govoriti. Jedna mudrost kaže: Ispovijed je jedini ispit u kojem je legalno imati šalabahter! Nije duhovno korisno u ispovijedi hvaliti se ili isticati da ispovijedaš grijehe kojih se ne siječemo. Ispovijedaju se samo grijesi kojih se sjećamo i koje pred svećenikom izgovorimo, a time ih i PRIZNAJEMO.
2. Sam čin svete ispovijedi – započinje znakom križa. Dijalog sa svećenikom treba biti što diskretniji (tiši). Ako tko zbog srama ili površnosti namjerno prešuti ijedan smrtni grijeh i ne ispovijedi ga, ispovijed je nevaljana te čini vrlo teški grijeh svetogrđa. U redovitoj godišnjoj brizi duhovno je korisno ispovijedi pristupiti o svetkovinama: Uskrs (obavezno), Velika Gospa (Crkveni god) i Božić. Na kraju pokornik treba izreći Pokajnički čin (kajanje) tako da ga svećenik jasno čuje. Ako pokornik ne izgovori ove riječi svećenik mu ne može dati odriješenje. Kajanje je stav obraćenog vjernika čiji se život treba razlikovati u odnosu na prije ispovijedi. To svaki ispovjednik izriče riječima KAJEM SE.. i odlukom OBEĆAVAM..
3. Iskreno pokajanje – govori o tome je li tvoja ispovijed rutina ili čežnja za Božjom milošću. Pokajanje nam doziva u svijest da smo dužni posljedice ispovijedanih grijeha popraviti ili nadoknaditi.
4. Odluka mi priziva u pamet iskrenost stava u snažnijoj i odvažnijoj borbi s kušnjama po potpunom opredjeljenju za Krista. Svi koji baštine duhovni blagoslov i mir duše obvezuju se na život u njegovoj ljubavi i milosti.
5. Pokora – je moja zadovoljština za grijehe i znak moje promjene. Treba je što prije valjano izvršiti. Ako se nalaziš na sv. misi, pokora se izvršava
po završetku sv. mise na kojoj slobodno pristupaš sv. pričesti. Dogodi li ti se da u nemaru zaboraviš svoju pokoru, sam si odredi prema sjenčanju što ti je svećenik rekao ili se obrati svećeniku na savjet.
u danima posvećenja koji su nama dani, milostima svoga Duha, dobri Otac krijepio naš sakramentalni život mukom svoga Sina.